Poezija i proza
Rođena sam 03.10.1975.godine u Puli. Osnovnu školu pohađala sam u Malim
Vareškima i Krnici, gdje i počinjem pisati prozu i poeziju na standardu i čakavici.
Nakon završene srednje Tehničke škole, zapošljavam se u geodetskom uredu, gdje
radim i danas. Živim u Jurićev Kalu sa suprugom i imam dvije odrasle kćeri.
Već duži niz godina, bavim se, zajedno sa obitelji iznajmljivanjem kuće za odmor.
Bavim se humanitarnim radom, kreativka sam, volim tradiciju, putovanja, glazbu, prirodu, životinje...
Moji radovi objavljeni su u zajedničkim zbornicima Beside u jatu, More na dlanu, Slavonija na
dlanu, Biseri na dlanu, Najljepše ljubavne pjesme, Valentinovo, Otisci naših stopa,
Jesenja sonata i dr.
Poeziju pišem iz duše. Kao i prozu. Volim reći da pišem iz rukava. Rijetko ispravljam tekstove i stihove. Rijetko dodajem i dorađujem. Smatram da je ono prvo, sirovo, upravo ono pravo. Malo više pažnje posvetim tekstovima koje šaljem na natječaje.
Budući da sam odrasla u malom selu Jovići, u Općini Marčana, odnosno na Proštini, najčešće i pišem na čakavici jugozapadne Istre.
Inspiraciju nalazim svuda i ona nalazi mene. To može biti naslov u dnevnim novinama, kišno jutro, prolaznik, dijete, leptir u polju, osobne emocije, život općenito.
STYLING FOR SEASON UNLIMITED
Svakog jutra ispočetka,
bez nekog uobičajenog poretka,
stavljam te na sebe
uz zasluženi osjećaj pobjede.
Namještam te na svoje lice,
lice nepopravljive sanjalice.
Jer... ako nisi znao, ove sezone nosi se ljubav.
Kap tebe pustim da klizne niz vrat,
da bude iz sata u sat,
podsjetnik na ono kad smo sami,
ti, ja i MAGIC WOMAN bruno banani.
Jer... ako nisi znao, ove sezone nosi se ljubav.
Izaberem tada iz ormara,
tebi najdraži outfit,
s prvog spoja pravi modni hit.
Na kraju... pored srca medaljon,
smjestim tebe,
moj najvrjedniji poklon.
I može započeti revija.
Ona vječna, najslavnija
što Londonu i Parizu prkosi
jer ove sezone ljubav se nosi.
SAVRŠENO ODABRAN TRENUTAK
Jedan mi je pogled rekao sve.
Gledao sam bez daha, to savršeno biće.
Pod prigušenim svjetlom, noćnog bara,
sa punom opremom,
spremna da obara.
Na njoj sve dozirano,
od glave do pete,
ničega previše,
po principu, manje je više.
Jedna od onih što ne blješti,
a obaspe te senzualnim sjajem.
Sa takvima znaju samo "vješti",
a ja od onih što spajaju kraj s krajem.
Odjednom, usporena kretnja,
posegnula je za kutijom cigareta.
Ako nešto znam,
znam biti uslužan i kulturan.
U dijeliću sekunde prave,
kliknuo sam upaljačem,
prividno hladne glave.
Opijen ljepotom te žene,
izgubio sam svaki osječaj
za prostor i vrijeme.
Pod prigušenim svjetlom
noćnog bara,
nije bilo bitno tko kome udvara.
Pričali smo, pili smo, smijali se
i povlačili za dimom dim.
U zoru, na stolu, ostavili smo
napola pune čaše
i praznu kutiju Marlboro Slim.